SDP-ovo 'srebro' bez sjaja

Pregovori HDZ-a i SDP-a, ne samo oko troje sudaca koji trebaju biti izabrani na nedavno upražnjena mjesta na Ustavnom sudu, nego i načina na koji će biti odabrani, otprilike su kao mirovni pregovori SAD-a i Irana. Obje strane dolaze na sastanke, ali svaka s prijedlozima za koje je jasno da su skroz neprihvatljivi drugoj strani. Čak i ako nisu posve takvi, druga ih strana odbija ne želeći da joj se ikakvo prijevremeno popuštanje pripiše kao slabost.

Pregovori bez dogovora tako se nastavljaju pa je HDZ-ov pregovarač Ivan Malenica najavio novi krug pregovora i pokušaja dogovora već za dva tjedna.

Jedni 'ucjenjuju', drugi 'opstruiraju'

HDZ je koristeći većinu u Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav predložio trojicu kandidata za suce Ustavnog suda, od kojih je u tom diobenom omjeru jedan 'esdepeov'. No SDP je odbio glasati za predložene smatrajući to ucjenom i ultimatumom. Između ostalog i jer HDZ taj izbor uvjetuje izborom predsjednika Vrhovnog suda. S druge strane, u HDZ-u uporno tvrde da SDP opstruira izbor.

Nepisano načelo stranačkog političkog djelovanja kaže: ne popuštaj dok ne moraš. U ovom slučaju niti jedni zasad ne moraju popustiti jer, kako smo već ustvrdili na ovome mjestu, ako kokoš bez glave može poživjeti neko vrijeme, zašto ne bi i obezglavljeni Vrhovni sud te okljaštreni Ustavni sud mogli takvi funkcionirati.

A zašto se to uopće može događati u navodno normalno funkcionirajućoj demokraciji, e to je druga stvar.

Srebro bez 'zlatnog sjaja'

Još je nešto drugo na stvari.

Ovaj jači akter (HDZ) 'trumpovski' smatra da ne mora popustiti jer je jači. A ovaj slabiji (SDP) 'iranski' ne popušta jer mu je to nepopuštanje, zakamuflirano principijelnošću, najjači adut kojim trenutno raspolaže.

SDP je, usprkos silnom pobjedničkom naboju svoga predsjednika, okamenjen u političkom prostoru i vremenu. Već pet izbornih ciklusa su drugi. Godinama već u svim relevantnim anketama također drugi. Ni gore ni dolje. Eventualno nekad malo bliže HDZ-u i uvijek dovoljno daleko od trećeg, bili to Domovinski pokret i Most svojedobno ili Možemo! sada.

Ona u nas široko prihvaćena, a u sportu patentirana floskula za jačanje kolektivnog nacionalnog ega - srebro zlatnog sjaja - u političkom miljeu i u konkretnom SDP-ovom slučaju ne važi. SDP-ovo 'srebro' za drugo mjesto je bez sjaja.

Nemaju puno manevarskog prostora

HDZ-ovci iz svih grla grme o opstrukciji proračunato gurajući SDP u poziciju na kojoj mu ne ostaje puno manevarskog prostora. Dijelom i stoga što ga kao staromodna organizacija bez svježih ideja ne mogu ili ne žele otvoriti, a dijelom zato što su niz inicijativa poduzele druge oporbene stranke i akteri. Osim toga, ovdašnja parlamentarna opozicija nikad nije bila vidljivije podijeljena lijevo i desno, što nesumnjivo odgovara HDZ-u.

Situacija donekle podsjeća na onu u Mađarskoj gdje su nakon neshvatljivo krivih PR-ovskih poteza sredinom 2000-ih socijalisti omogućili Viktoru Orbanu dolazak na vlast i 16 godina vladavine tijekom kojih su oporbene stranke temeljito bile marginalizirane. Politička promjena koja se ondje nedavno dogodila stigla je iz disidentskih redova same vladajuće stranke. Parlamentarne ljevice tamo već odavno nema, ostale su samo stranke različitih desnih varijacija.

Ima li SDP drugog političkog streljiva?

Kod nas se sve jasnije vidi postav s jednom prevelikom političkom strankom, jednom svagda drugom i usto sve slabijom te mnoštvom majušnih stranaka, ali to ne znači da će takav ostati. Ostane li, bilo bi to pogubno za politički ekosustav. SDP-u, iz prostog razloga što je drugi u tom postavu, to zadaje odgovornost da ne slabi više. Pitanje je može li?

Odbijanje sudjelovanja u izboru ustavnih sudaca i predsjednika Vrhovnog suda onako kako to uvjetuje HDZ, ubojito je političko streljivo. No što kad ga SDP ispuca? Puno drugog nemaju, a i ovime bi, čini se, prije mogli raniti sebe nego one nasuprot.